Propisi o postu

Autor Mr. Muharem Stulanovic

"O vjernici! Propisuje vam se post, kao sto je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili."(183, El-Bakara)

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

UVODNA BILJESKA

Dolazi nam neosjetno jedan dragi gost koji nama, Bosanskim Muslimanima, vraca sjecanja i nostalgiju na predratna vremena kada smo ga docekivali cisteci svoje avlije, uredjivajuci svoje domove i pripremajuci svoje dzamije, otvarajuci mu sirom vrata. Taj, nama dragi gost, je mejsec ramazan, kojem sada mnogi muslimani ne mogu otvoriti domove i svoje dzamije jer su im ih dusmani porusili, ali tom gostu, ramazanu, dusmani nisu unistili jedan dom, uvijek otvorenih vrata, a to je vjernicko srce Bosanskog Muslimana. Ramazan je mjesec posta koji iziskuje istinsku paznju i koji pripadnik islama ne bi dao za hiljade drugih mjeseci. Vrijednost toga mjeseca ne moze osjetiti svako. Neupuceni u vjeru dozivljavaju ga kao teret koji ne mogu izvrsiti. Medjutim, Allah dz.s. nije nista propisao Svojoj vjeri, islamu, kao obavezu, a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovoga i drugoga svijeta. Na stranicama koje slijede ramazanski post i ono sto je vezano uz njeg tretira se sa stanovista fikha, odnosno islamskih propisa. U prvom redu za one koji duhovni smisao, ljepotu i dobro posta dosezu kroz izvrsavanje ove temeljne duznosti u islamu a koji se o serijatskim propisima o postu i ramazanu zele obavjestiti dublje i detaljnije.

MUDROST PROPISIVANJA POSTA

Allah, dz.s. stvorio je covjeka na poseban nacin. Kao njegov Stvoritelj najbolje zna sta mu odgovara i sta je dobro za njega, a sta ne. Zato mu odredi svrhu njegovog bivstvovanja na dunjaluku u izvrsavanju ibadeta: "Nisam stvorio dzine i ljude osim da bi ibadetili." Post je specifican dio tog ibadeta. Pored onosvjetskih, ahiretskih sevapa i nagrada, ima i neosporne ovodunjalucke koristi. Post je zdrav, Postoje klinike u nekim najrazvijenijim zapadnim zemljama koje lijece neke kategorije bolesnika kurama uzdrzavanja od hrane.

Mi, pripadnici sehadeta, gledamo na ibadet i Allahov koncept zivljenja na dunjaluku upravo s aspekta sehadeta; da ibadetimo, postimo, klanjamo iz razloga sto je to Svevisnji Allah naredio, a ne zato sto medicina ocjenjuje post kao odredjenu zdravstvenu vrijednost, pa cak i sredstvo lijecenja. Stalnim postom mjeseca ramazana podstice se jedna ibadetska samokontrola i osjecaj blizine Allaha,dz.s., i Njegovog konstanstnog pracenja, sto cini covjeka odgovornim da kontrolira svoje postupke i bude koristan clan svoje zajednice. Time savladava svoja sehveta, prohtjeve, porive, postaje gospodar svojih strasti, ne dozvoljavajuci da njime upravljaju emocije umjesto razuma. Postac se priblizava sferama "Ihsana" definiranog u hadisu Dzibrila, a.s. "Da Allaha obozavas kao da ga vidis, pa iako ti Njega ne vidis. On tebe vidi." Postaca, doista i ne moze niko kontrolirati osim Allaha, dz.s., u cetiri zida, kada ga niko ne vidi osim Allaha, dz.s. Samo su imanske vrijednosti regulatori i stimulansi posta ili mrsenja. Postom je u riznicu islamskih vrijednosti uvedena komponenta masovne jednakosti, gdje pripadnik sehadeta koji je pametan, punoljetan, zdrav, obitava kod kuce, solidarizira postom sa svojim bratom muslimanom u citavom svijetu ma kakvog ekonomskog stanja bio. Tako citavog ramazanskog dana ne jede, ne pije, i ne uziva ni onaj koji ima kule i gradove, pecene volove, janjad i prepelice, kao ni onaj koji jedva ima za zalogaj nasusnog somuna ili gutljaj vode… To je jedna nova dimenzija jednakosti, koja zadire cak i u privatni zivot. Naime, ne ogleda se samo na izvanjskim pokazateljima nego zadire i u subjektivni kucni zivot gdje stavlja u ravnopravan odnos bogatog i siromasnog, i to traje citav mjesec posta koga Allah, dz.s., propisa strogom (farz – vadzib) naredbom i duznoscu. A koliko je to strog propis i ne smije se prekrsiti mozemo shvatiti iz ovog hadisa: Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Ko se omrsi na dan ramazana bez serijatski opravdanog razloga, ne moze nadoknaditi taj dan kada bi poslije toga citavo vrijeme postio."

FIKHSKI PROPISI O POSTU

Definicija Post je uzdrzavanje (imsak) od svega sto ga kvari (npr. jelo, pice, pusenje, spolno opcenje i sl.) u vremenu od zore do zalaska Sunca. To je stroga obaveza propisana i potvrdjena Kur’anom a.s., sunnetom i idzma’om. U suri El-Bekare 183 i185. ajetu Allah dz.s. kaze:

"O vjernici, propisan vam je post kao sto je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni."

"Ko od vas bude prisutan kod kuce tog mjeseca, neka ga posti!" (El-Bekare; 185.)

Muhammed a.s. veli: "Islam se temelji na pet stvari: Sehadetu – svjedocenju da nema drugog boga osim Allaha dz.s., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadzdzu. Post je potvrdjen i idzma’om – konsezusom islamskog ummeta. Svi islamski ucenjaci i svi muslimani slazu se da je to jedan od ruknova islama – stubova, cijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murdetom, renegatom i otpadnikom od vjere. Post je propisan kao stroga obaveza 2.sa’bana druge godine po Hidzri. Mjesec ramazan se racuna po lunarnom kalendaru. Broji se da je poceo vidjenjem mladjaka i svjedocenja makar jednog svjedoka.

RUKNOVI POSTA

Post se sastoji iz dva rukna. To su:

1. Uzdrzavanje (imsak) od onoga sto kvari post od zore do zalaska sunca. Dokaz za to je 187. ajet sure El-Bekare u kome se dozvoljava sastajanje sa zenama u nocima ramazana, a zabranjuje danju. Zatim se dalje u ajetu veli:

"I jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca od zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noci." (El-Bekare, 187)

2. Nijjet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog dz.s. poslanika Muhammeda a.s., koji kaze: "Djela se racunaju po nijjetu…" Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibnu Omer od Hafse, da je rekao Muhammed a.s.: "Ko ne zanijeti ovaj post prije sabaha, nema posta." Ovaj hadis prenosi pet do sest hadiskih zbirki. Nijjet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluci. Tako se nijjeti bilo koji drugi ibadet. Dakle, nijjet je unutarnja odluka srca da se izvrsi odredjeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze sa jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.

VRIJEDNOST RAMAZANA, POSTA I IBADETA U NJEMU

Od Selmana r.a. se prenosi sljedeci hadis: Odrzao nam je Poslanik a.s. hutbu na kraju mjeseca sa’bana i tom prilikom rekao: "Ljudi, dolazi vam velicanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noc vrednija od hiljadu drugih mjeseci."

Allah dz.s. je odredio u tom mjesecu post kao strogu obavezu, a namaz koji se obavlja u tim nocima kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu dz.s. priblizi kakvim dobrocinstvima, racunat ce se kao da je obavio strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), racunat ce mu se kao da je obavio sedamdeset u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je dzennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povecava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi i iftar i nahrani postaca, bit ce mu to oprostom grijeha i oslobadjanjem od vatre, a dobit ce i nagradu postaca bez umanjenja nagrade postacu. Tada prisutni ashabi povikase: "Poslanice! Nismo svi u mogucnosti nahraniti postaca". Muhammed a.s. im je na to odgovorio: "Ta nagrada pripada i onome ko postacu ponudi hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka". To je mjesec ciji je pocetak milost, sredina oprost, a kraj-oslobadjanje od vatre. Ko olaksa onome sto je pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah dz.s. ce tome oprostiti grijehe i osloboditi ga vatre. Nastojte u ovom mjesecu raditi cetiri stvari; dvije sa kojima cete steci Allahovo dz.s. zadovoljstvo i dvije kojima ste potrebni i koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima cete steci Allahovo dz.s. zadovoljstvo su sehadet –svjedocenje da nema drugog boga osim Allaha dz.s. i da od Njega trazite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu da Allah dz.s. molite za dzennet i trazite zastitu od vatre. A ko napoji postaca, Allah dz.s. ce ga napojiti sa moga havda (pojila) tako da nece ozednjeti do ulaska u dzennet." Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Pet dnevnih namaza, dzuma do dzume, a ramazan do ramazana, brisu grijehe izmedju, ako se izbjegavaju teski grijesi." Takodje se prenosi od Ebu Hurejre sljedece: "Ko isposti ramazan sa imanom iskreno trazeci i zeleci Alllahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah dz.s. ce mu oprostiti prijasnje grijehe." Ebu Hurejre takodje prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Allah dz.s. kaze: "Sve aktivnosti covjeka su njegove, osim posta; post je moj i ja za njega dajem nagrdau. Post je stit pa kada neko od vas posti, neka ne govori ruzne rijeci i neka se ne dere. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaze: "Ja postim, ja postim". Tako mi onoga u cijoj je ruci moja dusa, dah iz usta postaca je kod Allaha dz.s.na Sudnjem danu je ljepsi od mirisa. Postac ima dvije radosti; prva radost mu je ona prilikom iftara, a druga, kada sretne svoga Gospodara". (Ovaj hadis prenose Muslim, Ahmed, Nesai, a prenosi ga i Buharija u malo izmjenjenoj formi). Iz ovih nekoliko hadisa Poslanika a.s. o postu, moze se vidjeti izuzetno velika vrijednost ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, a ukojem se kaze: "Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga, kao sto je olaksica (musafiru) ili bolest, ne moze ga nadoknaditi makar i citav zivot iz toga postio". Zato se obracamo svima koji se boje Allahove dz.s. kazne, a zude za Njegovom nagradom da i u ovom mjesecu posvete posebnu paznju, jer ga oni kao takvi ne smatraju teretom i teskom obavezom, nego najmilijim gostom. Takvim se obraca i Poslanik a.s. u svom hadisu koji prenosi Dzabir bin Abdullah El Ensari r.a.: "Kada zapostis; neka poste usi tvoje, i oci tvoje, i tvoj jezik neka posti od lazi i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komsije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I ucini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsis". Takvima se Allah dz.s. na poseban nacin obraca: "Post je Moj i Ja za njega nagradjujem". Mjesec posta je mjesec svakovrsnog ibadeta od kojih se izdvaja dnevni ibadet – post, i nocni- klanjanje teravih-namaza i ucenje Kur’ana a.s. Poslanik a.s. je rekao: "Allah dz.s. vam je propisao post ramazana kao strogu obavezu, a nocno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja za imamom, iskreno trazeci i zeleci Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izaci ce iz ramazana cist od grijeha kao dan kada ga je majka rodila". Dakle, po danu se ibadeti postom, postom tijela i duse, a posti se uzdrzavanjem od hrane, vode i drugih prohtjeva, dok se noci krunisu neobaveznim, dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem teravih-namaza, nastojeci da se provede sto duzi dio noci u ibadetu, na kijamu, ruku’u i ozivljavanjem ramazanskih noci ibadetom.

TERAVIJE

Sto se tice ramazanskog dobrovoljnog ibadeta (teravije), to je sunnet za muskarce i zene mada se prenosi od alije r.a. kako je on naredjivao klanjanje teravije odredjivajuci ljudima jednog imama, a drugog za zene. Muhadisi osim Tirmizije prenose od Aise r.a. da je rekla: "Poslanik a.s. je klanjao tervaiju u dzamiji, a zanjim je klanjalo mnogo svijeta. Potom je klanjao i druge noci pa se broj klanjaca povecao. Trece noci su se iskupili ali Poslanik a.s. ne izadje medju njih. Ujutro im je rako: Vidio sam da ste se okupili i nista drugo me nije sprijecilo da vam se pridruzim osim bojazni da vam se teravija propise kao farz”. Muhadisi prenose od Aise r.a. da Poslanik a.s. nije u ramazan, niti nekom drugom mjesecu klanjao vise od jedanaest rekjata. Ibni Huzejme i Ibni Hibban prenose u svojim vjerodostojnim zbirkama od Dzabira da im je Poslanik klanjao osam rekjata i vitre, a kada su ga cekali iduce noci, nije izasao medju njih. Ovo je sunnet Poslanika a.s. koji se navodi u hadiskim predajama. Medjutim, pouzdano se zna da su ashabi u vrijeme halifeta Omera, Osmana i Alije klanjali dvadeset rekjata teravije, sto je misljenje vecine pravnika hanefijske, hambelijske i safijske skole. Od nekih islamskih ucenjaka se prenosi da je sunnet klanjati teraviju i vitre od jedanaest rekjata, a ostatak je mustehab. To je misljenje i hanefijskih pravnika – imama Kemal ibnul-Humama, koji to obrazlaze na ovaj nacin: ”Postoji dokaz da je sunnet klanjati teravih – namaz od dvadeset rekjata; to je ono sto je Poslanik a.s. cinio, potom je prestao, bojeci se da nam se to propise farzom – obligatnom, strogom vjerskom obavezom. Ostatak je mustehab”. Prema tome, posto postoje vjerodostojne predaje ( u Buhariji i Muslimu) o jedanaest rekjata sa vitrama, znaci da je sunnet po usulskom pravilu nasih imama klanjati osam rekjata (vitre se racunaju posebno), a ostatak od dvadeset rekjata je mustehab – lijepo ciniti. Nocni namaz teravije u ramazanu dozvoljeno je klanjati u dzematu. Kod vecine islamskih pravnika vrijednije ga je klanjati u dzematu. Nije posebno odredjeno sta ce se uciti na teraviji. Medjutim, prenosi se da su ashabi dugo ucili na teraviji oslanjajuci se na stapove zbog dugog kijama – stajanja u namazu. Nisu izlazili iz dzamije do pred zoru, kada bi pozurili pripremanje sehura da ne prodje vakat. Ucili bi suretul-Bekare na osam prvih rekjata ( to je 49 prvih stranica iz Kur’ana) a ako bi se to ucilo na dvadeset rekjata, brojali bi to kao olaksicu. Buharija i Muslim prenose od Aise r.a. da je Poslanik klanjao deset rekjata predajuci selam na svaka dva rekjata i zavrsavajuci sa jednim rekjatom vitr – namaza. Kada uporedimo nacin na koji su teravih-namaz klanjali ashabi i kako se sada klanja, primjecujemo da gotovo nema mjesta za poredjenje. Ne bi trebalo pretjerivati sa dugim klanjanjem da se oteza onima koji tesko podnose, (ali ne bi trebalo takodje, praviti od teravije obicno gimnasticiranje). Uobicajeno je da se ona klanja kod nas dvadesetak minuta sa brzim ruku’om i sedzdom i kratkim ucenjem tako da se ne udovoljava osnovnim namaskim ruknovima i takav namaz se ne broji namazom nego obicnom gimnastikom. Poslanik a.s. je jednom prilikom u dzamiji svog ashaba, gledajuci ga kako brzo klanja, bez smirenosti u namazu, tri puta vracao da klanja rijecima: ”Klanjaj, nis klanjao”, a onda ga poucio ”Kada hoces klanjati, lijepo uzmi abdest, potom se okreni prema Kibli i donesi tekbir, pa prouci iz Kur’ana sto znas, potom idi na ruku’ i budi smiren na njemu, zatim se pridigni dok se potpuno ne ispravis, potom idi na sedzdu i ostani najmanje toliko dok se ne smiris na sedzdi, zatim se pridigni i smiri se osjedeci, potom, ucini drugu sedzdu i smiri se na njoj i na takav nacin klanjaj i ostatak namaza”. Posto je teravija namaz kao i ostali namazi, ne bi trebalo da se kod njenog izvrsavanja i klanjanja razlikuje od ostalih namaza. Fatiha koja se uci na sabahu i jaciji ista je kao i ona sto se uci na teraviji. Zato bi se treablo odnositi prema teraviji kao i spram ostalih namaza, ne zuriti, i ne kvariti je zurbom. A sedzde i ruku’e izvrsavati onako kako je to proipisano, sa smirenoscu (ta’dil erkan) i prvaeci propisane pauze izmedju sedzdi, nakon ruku’a (na stajanju i uopce ponasati se u namazu kako i dolikuje tome ibadetu, putem kojeg se obraca Stvoritelju, Vladaru svega. Poslanik a.s. kaze: ”Najgori je onaj koji krade od svoga namaza”: Upitase ga: ”Allahov Poslanice, kako neko krade od svog namaza?” On odgovori: ”Kada ne upotpunjava ruku’e i sedzde”.

UCENJE KUR’ANA

Uz ramazan je, pored ovog nocnog ibadeta – teravije, od izuzetnog znacaja i vaznosti za vjernika, takodjer, da sto vise vremena provede u ucenju Kur’ana a.s. Poslanik a.s. kaze u hadisu koji prenosi Ibni Mes’ud: ”Ko prouci samo jedan harf od Allahove knjige, imat ce za to kao da je ucinio dobrocinstvo, a dobrocinstvo se obracunava (nagradjuje) desetostruko”. Poslanik a.s. je rekao i ovo: ”Ucite Kur’an a.s. jer ce on na Sudnjem danu biti zagovornik svome sahibiji”.

KO JE DUZAN POSTITI?

Islamski ucenjaci su se slozili da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, polno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuce. A za zene je uvjet da su ciste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porodjaja). Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, ludjaka, dijete, bolesnika, putnika… Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta kao sto je nevjernik i ludjak. Od nekih skrbnik ce traziti da posti makar neke dane, kao sto je dijete; nekima je naredjeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao sto je slucaj sa zenom u hajdu i nifasu, a nekima ima olaksica da ne poste ali su duzni davati otkup – fidju, kao sto je slucaj sa iznemoglim starcem i staricom. Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, ludjak i dijete). Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana tako da se on ne smije prisiljavati u islamskoj drzavi na post.

Ludjak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga padala ta obaveza. Poslanik a.s. je kazao: ”Kalem – pero ne zapisuje djela trojici ljudi: ludjaku dok mu se ne povrati pamet, spavacu dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne punu zrelost”. (Hadise prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija). Sto se tice djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje uz obavezu davanje fid’je (otkupa za post). U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teskim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne zivotne potrebe, osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnosljiv u svim godisnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan koji mrse. U ovu kategoriju neki ubrajaju zenu koja je u drugom stanju i dojilju ako se plase da ce post stetiti njima ili njihovoj djeci. One se mogu po Ibni Omeru i Ibni Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha. Po hanefijskom mezhebu one treba da naposte u drugom vremenu, i ne vrijedi im, niti se trazi od njih otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje sa obavezom naposcenja. Dozvoljava se da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju, musafir – putnik, ali sa njih ne spada obaveza naposcenja. Bolest u kojoj se dozvoljava mrsenje je ona koja se pojacava postom ili postoji bojazan da ce usporiti ozdravljenje. Sto se tice putnika, ucenjaci su se razisli u vezi sa pitanjem da li mu je je vrednije postiti ili mrsiti. Misljenje je Ebu Hanife, Safije i Malika da je vrednije i efdalnije postiti za onoga ko je snazan i moze izdrzati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono sto mu je lakse, pa ako mu je lakse postiti a poslije tesko napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti a moraju napostiti. Svi ucenjaci su se slozili da zena u hajdu i nifasu (u menstrualnom ciklusu i polsije porodjaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Zena u obadva ova stanja ne smije postiti ali i mora napostiti poslije, cim joj se ukaze prilika.

POST VOJNIKA

U ovoj nasoj sadasnjoj situaciji tesko je dati jednu generalnu fetvu za post vojnika, ali svakako da razlicite situacije u kojima se nalazi ili se moze naci, cine da on moze uci u jednu od spomenutih kategorija. Od Ebu Seida El-Hudrija se prenosi da je rekao: ”Ratovali smo uz Poslanika a.s. u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili.

Niti je postac zamjerao nepostacima, a niti nepostac postacima. Smatrali su da je lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuvveta. Smatrali su, takodjer, da je lijepo za onoga ko osjeti slabost da se omrsi”. (Hadis biljezi Ahmed i Muslim). Post je vojnika u ratu obavezan ako se nalazi na obicnom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor kao i putnik: da posti ili da mrsi sa obavezom naposcenja. Ako je u teskoj i opasnoj akciji na koju bi mogao post negativno djelovati, ili da dovede u pitanje uspjeh, ili njegov zivot ili zivot njegovog suborca, bilo da je kod kuce ili na putu, onda mu je obaveza da mrsi i da naposti poslije kada mu se ukaze prilika. Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije (kijasa) a, takodjer, moze se upotrijebiti kijas za druge, slicne situacije.

ADABI POSTA

Lijepo je da se svaki postac pridrzava sljedeceg muslimanskog ahlaka:

1. Rucak (sehur) Cijeli islamski ummet se slaze stime da je mustehab rucati prije zaposcenja ali nema grijeha onome ko ga ostavi. Enes r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: ”Rucajte, zaista je u rucku (sehuru) bereket”. Racuna se da je covjek rucao, odnosno ispunio formu makar popio gutljaj vode. Od Ebu Se’ida El-Hudrija r.a. se prenosi: "U sehuru je bereket, ne ostavljajte ga pa makar pijenjem gutljaja jer Allah dz.s. i Njegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na rucak". (Prenosi ga Ahmed). Vrijeme sehura je od polovice noci pa do pojave zore. Od Amr bin Mejmuna se prenosi: "Ashabi Poslanika Muhammeda a.s. nisu odugovlacili sa iftarom, a sehur su odgadjali do zadnjeg momenta". (Hadis biljezi Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca). Ako se postac dvoumi oko pocetka zore, moze jesti i piti sve do momenta dok ne bude siguran da je nastupila zora.

2. Pozurivanje sa iftarom Postacu je mustehab pozuriti sa iftarom cim nastupi njegovo vrijeme. Od Sehl ibni Sa’da se prenosi da je Muhammed a.s. rekao:

"Ljudi ce biti na dobru sve dok budu pozurivali sa iftarom". (Hadis biljezi Buharija i Muslim). Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3, 5, 7,) i sl. Ili isti toliki gutljaj vode. Od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. iftario sa nekoliko hurmi prije klanjanja aksama, a ako ne bi bilo toga, onda se mrsio uz nekoliko gutljaja vode. (Hadis biljezi Ebu Davud, koji ga smatra vjerodostojnim, kao i Tirmizi, koji ga smatra hasen hadisom). U ovom hadisu je dokaz da se lijepo iftari na ovaj nacin, a poslije obavljanja aksam namaza moze se nastaviti sa vecerom.

3. Dova za vrijeme iftara i u toku posta Ibni Medze prenosi od Abdullaha ibni Amra ibni El-Asa da je Muhammed a.s. rekao: "Postacu nece biti odbijena dova koju uputi Allahu dz.s.prilikom iftara". A Abdullah je ucio ovu dovu: "Moj Gospodaru, Tvojom Te miloscu, koja obuhvata sve, molim da mi oprostis". Spominje se i ova dova koja se uci prilikom iftara: "Moj Gospodaru, u Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem, i iftarim se onim cime si me Ti opskrbio". "Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve ala rizkike eftartu."

4. Ostavljanje svega onoga sto je u suprotnosti sa postom Postac se treba cuvati svega sto moze da pokvari post ili umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik Muhammed a.s. rekao: "Nije post samo uzdrzavanje od hrane i pica nego i od bespotrebnog govora, svadjanja, a ako te neko vrijedja ili napada, reci: "Ja postim, ja postim." (Hadis biljeze: Ibni Huzeejme, Ibni Hibban i El-Hakim, koji ga ocjenjuju sa "vjerodostojan po Muslimovim kriterijima"). Muhadisi osim Muslima biljeze hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre po kojem je Muhammed a.s. rekao: "Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po njemu , Allahu dz.s. nije potrebno to sto on ostavlja jelo i pice". Od istog prenosioca se navodi da je Muhammed a.s rekao: "Ima postaca koji od posta imaju samo glad…"

5. Upotreba misvaka Lijepo je da postac upotrebljava misvak za vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga upotrebljava na pocetku ili na kraju dana. Analogno ovome, mustehab je za vrijeme posta prati zube cetkicom posto kod nas nema misvaka.

6. Darezljivost i provodjenje vremena uceci Kur’an Lijepo je biti darezljiv i baviti se ucenjem i izucavanjem Kur’ana a.s. u svakom vaktu a posebno u ramazanu. Buharija biljezi hadis koji prenosi Ibni Abbas r.a. : "Poslanik a.s je bio najdarezljiviji covjek, a najdarezljiviji je bio u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Dzibril. Dolazio mu je svake ramazanske noci da bi ga poducavao Kur’anu, tako da je Poslanik a.s. postajao blazi od blagog povjetarca u cinjenju dobra".

7. Pojacavanje ibadeta u zadnjih deset dana Ramazana Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Aisa r.a. po kojem je Poslanik a.s. obiljezavao noci zadnje trecine ramazana ibadetom, budeci zene i ustezuci se od polnog opcenja.

STA JE DOZVOLJENO POSTACU (MUBAH)

1. Postacu je dozvoljeno kupanje i rashladjivanje vodom Ebu Bekr ibni Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih a.s. ashaba rekao: "Vidio sam Poslanika a.s kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog zedji ili vrucine". (Hadis biljeze Ahmed, Malik i Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca). Ako udje voda u zeludac bez namjereda se to desi, post nije pokvaren.

2. Podvlacanje surme i uporeba kapi za oci i sl. je dozvoljeno makar i osjetio okus toga u grlu jer oko nije prirodni put hrane u zeludac.

3. Poljubac postaca Od Aise r.a. se prenosi da ju je Muhammed a.s. ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavrseniji covjek u samosavladjivanju. Od Omera r.a. se prenosi da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu iako sam postio. Otisao sam Poslaniku a.s. i rekao mu: "Danas sam uradio uzasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim". Muhammed a.s me je pitao:

"Sta mislis o ispiranju usta dok postis?" "To ne smeta odgovorio sam mu." "Pa zasto onda pitas za ovo?" kazao mi je Allahov poslanik a.s." U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slucaju za postaca je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija Dozvoljena je svaka injekcija pa cak i infuzija, bilo da se daje pod kozu ili venu. Iako to stize unutar tijela covjeka, ipak ne kvari post jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Pustanje krvi Postacu je dozvoljeno pustanje krvi, osim ako to utice na fizicko slabljenje postaca. U tom slucaju pustanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, sto znaci da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu Hanife i Malik su na stanovnistvu da onaj ko ispira usta i nos pa se omrsi tako sto mu voda ode niz grlo, makar i ne htijuci, post ce mu biti pokvaren. Ibni Kuddame smatra da to ne kvari post ako postac nije imao namjeru napiti se ili nije pretjerao u ispiranju usta.

7. Stvari od kojih se ne moze cuvati Isti vrijedi, kao i za ispiranje usta, i za stvari od kojih se ne moze cuvati, kao sto je pljuvacka, prasina koja je na putu ili od brasna, slina i sl. Ibni Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga sto se kupuje. Ibni Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramaznskim nocima jesti, piti i spolno opciti sve do pojave zore. Ko ima hrane u sutima, mora je izbaciti, a onaj ko polno opci sa zenom, mora prestati.

9. Postacu je dozvoljeno da osvane dzunup, kao sto je dozvoljeno zeni koja je bila u hajdu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje moze odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

STA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije: 1. Ono sto kvari post a sto uslovljava obavezno napastanje; 2. Radnje koje kvare post a uslovljavaju obavezno napastanje i kaznu.

RADNJE KOJE KVARE POST ZA KOJE SE UVJETUJE OBAVEZNO NAPASTANJE

1. Jelo i pice Jelo i pice spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare post a onome ko pokvari post jelom ili picem, duznost je napostiti propustene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje. Medjutim, ako bi jeo ili pio u zaboravu ili greskom, ne mora napostiti niti za to treba izvrsiti keffaret – kaznu. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao : "Ko zaboravi da posti pa pojede nesto ili se napije vode, neka nastavi sa postom, jer Allah dz.s. ga je nahranio i napojio". (Hadis biljezi sve sest hadiskih zbirki).

2. Namjerno povracanje Ako osoba povrati zbog toga sto je nadvladao nagon za povracanjem, ne mora napostiti niti ciniti keffaret. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed a.s. rekao : "Koga nadvlada nagon za povracanjem, nije duzan napostiti, ali ako namjerno prouzrokuje povracanje, neka naposti taj dan".

(Hadis biljeze Ahmed, Ebu Davud, Tirmizija, Ibnu Madze, Ibnu Hibban, Darekutni i El-Hakim koji ga smatra vjerodostojnim).

3. Hajz i nifas Ako zena dobije menstruaciju ili se porodi pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nuzno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje izlaska sjemena (ejakulacija) Bez obzira da li je izazvano medjusobnim ljubljenjem bracnih drugova, grljenjem i upotrebom ruke, to kvari post i obavezuje pocinitelje da naposte pokvareni post. Ako je to izazvano samo pogledom ili razmisljanjem, post nece biti pokvaren niti je potrebno napastanje. Takodjer, post ne kvrai izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. Jedenje na prirodan nacin necega sto nije prirodna hrana kvari post, kao sto je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluci da se mrsi, a posti, post ce mu biti pokvaren cak i kada ne bi nista pojeo ili popio, posto je post temeljni dio posta, i ako se pokvari, automatski se kvari post.

7. Ako bi postac jeo, pio ili polno opcio misleci da je nastupilo vrijeme iftara, ili da jos nije nastupila zora, pa se potom pokaze suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva cetiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono sta kvari post a uvjetuje obavezno napascanje i kazu (keffaret)

Od stvari koje kvare post, samo polno opcenje kvari post sa obavezom napascanja i kazne (keffareta) kod vecine islamskih ucenjaka. Koeffaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj nacin sto ce pocinitelj osloboditi roba, ili postiti sezdeset dana uzastopno, ili nahraniti sezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post duzan je jos i napostiti. Ebu Hurejre prenosi da je dosao neki covjek Bozijem Poslaniku a.s. i rekao:

- Propao sam, Boziji Poslanice! - A sta te upropasti?" – upita ga Poslanik a.s. - Opcio sam sa zenom u Ramazan. - Dali imas roba da ga oslobodis? – upitao ga Poslanik a.s. - Ne, odgovori - A da li imas sa cime da nahranis sezdeset siromaha? - Ne, odgovori. Potom je sjeo, a Poslanik a.s. otisao i donio kosaru hurmi, rekavsi mu: - Podijeli ovo kao sadaku. - Hocu li dijeliti siromasnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine neko kome su ove hurme potrebnije od nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromasni ashab. Poslanik a.s. se nasmijao tako da su mu se sjekutici pokazali od smijeha, i rekao mu: - Idi i time nahrani svoju porodicu". (Hadis prenosi grupa poznatih muhadisa). Hanefisjki mezheb je na stanovnistvu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to polnim odnosom, jelom, picem i dr. Povlaci za sobom obavezno izvrsavanje serijatske kazne. Mezheb vecine ucenjaka je da su covjek i zena u istom polozaju sto se tice kazne (kefareta) ako namjerno polno opce, svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijjetom posta. Medjutim, ako se opcenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetili post, onda nema kefareta ni za jedno od njih dvoje. Ako je zena prisiljena od covjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega. Safijski mezheb je na stanovistu da zenu ne obavezuje kefaret ni u kojem slucaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od misljenja u Hanbelijskom mezhebu. Kefaret se po vecini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit ce sezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ako nije ni to u stanju, nahranit ce sezdeset siromaha.

NAPASCANJE

Napascanje propustenih ramazanskih dana ne mora se vrsiti odmah, niti iz dana u dan, nego kada covjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a dodje novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz proslog ramazana. Nema potrebe za otkup (fid’ja) bez obzira na to da li je u ovom slucaju odlaganja naposcanja bilo sa opravdanjem ili ne. Ovo je misljenje hanefijskog mezheba i Hasana El Basrija. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibni Abbasa r.a. sljedeci hadis: "Dosao je neki covjek Bozijem Poslaniku a.s. i rekao: "Poslanice, majka mi je umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?" Poslanik ga upita: "Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?" "Da," rece mu . "Pa, prece je da se vrati dug Allahu dz.s.",kazao mu je Poslanik a.s.

Kako se odredjuje duzina posta i predjelima i zemljama gdje su dugi dani i noci kratke ili obrnuto?

To se odredjuje analogno zemljama i mjestima umjerene duzine dana i noci kao sto je Mekka i Medina ili najblize zemlje normalne duzine dana i noci.

LEJLETUL-KADR

To je najvrednija noc tokom citave godine, a dokaz za to su rijeci Allaha dz.s.:

"Mi smo ga (Kur’an) objavili u noci Kadr. - A sta ti mislis sta je noc Kadr? - Noc Kadr je bolja – vrednija od hiljadu mjeseci". Odnosno, ibadet u toj noci, tj. klanjanje ucenje i zikr bolji su i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojoj nema te noci.

Lijepo je traziti tu noc u neparnim nocima zadnje trecine ramazana. Islamski ucenjaci su se razisli u odredjivanju ove noci. Ima vise misljenja oko toga: 1. da ova noc pada dvadeset i prvu noc ramazana; 2. da ova noc pada dvadeset i trecu noc ramazana; 3. da ova noc pada dvadeset i petu noc ramazana; 4. da ova noc pada dvadeset i devetu noc ramazana; 5. da ova noc prelazi iz jedne u drugu neparnu noc zadnje trecine mjeseca ramazana; Vecina smatra da je noc Lejletul – kadr dvadeset i sedma noc ramazana. Ahmed biljezi hadis sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ibni Omera r.a. da je Poslanik a.s. rekao: "Ko je bude trazio, neka je trazi dvadeset i sedmu noc." Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Ebu Hurejre po kojem je Poslanik a.s. rekao: "Ko provede noc kadr na kijamu sa imanom iskreno trazeci Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit ce mu oprosteno ono sto je ucinio od grijeha". Ahmed, Ibnu Madzdze i Tirmizi (koji ga drzi vjerodostojnim hadisom) biljeze hadis od Aise r.a. koja kaze: "Rekla sam: Poslanice, sta mislis ako saznam koja je to noc kadr, sta da ucim u njoj?" Poslanik rece: "Reci Allahumme inneke ’afuvvun tuhibbul 'afve fa 'fu anni". (O moj Gospodaru, Ti si taj koji oprasta, volis oprost pa mi oprosti). Treba posebno naglasiti da nema nikakve posebne nafile "lejletul – kadr" sa nekim posebnim nijetom i posebnim ucenjem. Nafila te noci je obicna nocna nafila koja se nijeti srcem i klanja kao bilo koji dvorekatni namaz. Cilj je sto veci dio noci provesti klanjajuci nafilu, uceci Kur’an i cineci zikr Allahu dz.s.

ZEKATUL-FITR I SADAKATUL-FITR

Obaveza je podijeliti sadekatul-fitr na svakog muslimana, velikog i malog, na musko i zensko, na slobodnog ili roba. Buharija i Muslim biljeze od Omera r.a. da je rekao: "Poslanik a.s. je propisao zekatul-fitr u ramazanu, "sa" cetiri pregrsti hurmi, ili "sa" jecma, na slobodnog, na roba, na musko, na zensko, na malo i veliko od muslimana". Ebu Davud, Ibni Madzdze i Dare Kutni biljeze od Ibni Abbasa r.a. da je rekao: "Poslanik a.s. je propisao zekatul-fitr kao ciscenje za postaca od nepotrebnog i ruzbog govora, kao i hranu siromaha; ko je podijeli prije Bajrama, racuna se kao sadekatul – fitr, a ko je podijeli poslije Bajram namaza racuna se kao obicna sadaka." Zekatul-fitr je obaveza svakog muslimana koji ima ("sa" cetiri pregrsti) hrane preko potrebe njegove porodice u 24 sahata (dan i noc). Daje se "sa" cetiri pregrsti psenice, jecma, rize ili kukuruza itd. Ebu Hanife, polazeci od toga sta je korisnije za siromaha, dozvoljava da se dadne protuvrijednost. U danasnjim uslovima, u Bosni i Hercegovini, vecu vrijednost ima hrana od novaca pa je tako, u duhu ovakvog razmisljanja, sadekatul-fitr korisnije podijeliti u naturi. Takodje, misljenje Ebu Hanife je da ako se daje u psenici, onda je dovoljno da to bude pola sa’a. Islamski ucenjaci su se slozili da obaveza sadekatul-fitra pada na koncu ramazana. Ebu Hanife, Safija u straom i jedan rivajet od Malika su na stanovistu da je vrijeme obaveze sadekatul-fitra pocetak zore na dan Bajrama. Vecina islamskih ucenjaka je na stanovistu da je dozvoljeno dati sadekatul-fitr prije Bajrama na dan ili dva, dok Ebu Hanife smatra da je to dozvoljeno cak i prije ramazana. Safija dozvoljava dijeliti zekatul-fitr od pocetka ramazana. Islamski ucenjaci su se slozili oko toga da ako prodje vrijeme za davanje zekatul-fitra, ono ostaje kao obaveza da se vrati bilo kad do kraja zivota. Zekatul-fitr se moze podijeliti istim kategorijama kojima se dijeli zekat, a najpreca kategorija od njih je kategorija siromaha kao sto to odredjuje prije pomenuti hadis.

I’TIKAF

Islamski ucenjaci su se slozili u tome da je boravak u i’tikafu stvar koju je serijat ozakonio. Zna se da je Poslanik a.s svakog ramazana boravio u i’tikafu zadnjih deset dana ramazana. Takodjer su u i’tikafu boravile njegove supruge za njegova zivota i poslije. Boravili su i ashabi ali nema nista od vjerodostojnih predaja o vrijednosti i’tikafa kao sto tvrdi Ebu Davud od Ahmeda. Sartovi za onoga koji hoce da se zatvori u i’tikaf su: da bude musliman, da bude pametan i cist od dzunupluka, hajda i nifasa. Ruknovi i’tikafa su da se boravi u mesdzidu i dato bude s nijetom i’tikafa. Ebu Hanife, Ahmed, Ishak i Ebu Sevr smatraju da se moze zatvoriti i u i’tikaf u mesdzidu gdje se dzematile obavlja pet dnevnih namaza. Malik i Safija smatraju da se i’tikaf moze obaviti u bilo kojem mesdzidu. Onaj koji u i’tikafu uci ezan na minaretu ako su njena vrata unutar dzamije. Ali ako su van dzamije, onda bi bio pokvaren i’tikaf ako bi izlazio i ezanio. I’tikaf se racuna po nocima zadnjih deset dana ramazana. Ulazi se u i’tikaf prije aksama dvadesete ili dvadeset i prve noci ( u zavisnosti od toga koliko traje ramazan). Izlazi se nakon aksama zadnje noci mjeseca ramazana po misljenju Ebu Hanife i Safije, dok je po misljenju Malika i Ahmeda mustehab ostati sve dok mu’tekif (onaj koji je u i’tikafu) ne izadje klanjati Bajram. Lijepo je (mustehab) da mu’tekif klanja mnogo nafila, da se uposli namazom, ucenjem Kur’ana a.s. da izgovara tespih (subhanallah), tahmid (el-hamdulillah), tehlil (la ilahe illellah) i tekbir (Allahu ekber), da izgovara istigfar salavat i selam na Poslanika a.s. da uci dove i da vrijeme provodi u ibadetu, poboznosti i takvakluku. U ovo spada ucenje, citanje i studiranje tefsirskih, hadiskih i fikhskih knjiga, i knjiga iz oblasti zivotopisa Poslanika a.s. Mekruh je osobi u i’tikafu da se bavi necim sto je se ne tice, bilo da se radi o rijecima ili kakvim radnjama, kao i prekidanje kontakta i razgovora sa svijetom misleci da se time priblizava Allahu dz.s.

POST I NEKLANJANJE

Nije rijedak slucaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog bericetnog mjeseca. Ima ih opet koji uz ramazan poste a ne klanjaju. Neklanjanje je teski grijeh koji drzi covjeka na granici kufura u nevjerovanja, kao sto je doslo u brojnim hadisima Poslanika, a.s. Dzabir, r.a., kaze da je Poslanik, a.s., rekao: "Izmedju covjeka i kufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz" (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija). Burejda, r.a., kaze da je Poslanik, a.s., rekao:

"Ugovor medju vama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik" (prenose ga Ahmed i pisci Sunena). Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki ortodoksni islamski pravnici smatraju da je onaj koji propusti namaz i ne klanja ga u njegovom propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted, ciju krv je dozvoljeno prosuti. Ebu Hanife, Malik i Safija smatraju da covjek ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza, nego postaje time veliki grjesnik, od koga se trazi pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom kaznom "hadda" (kod Malika i Safije) Ebu Hanife je u svome stavu liberalniji i smatra da se takva osoba treba istuci i zatvoriti dok ne proklanja. Vrlo je interesantna rasprava Safije i Ahmeda o onome koji propusti namaz. Rekao je Safija Ahmedu: "Ahmede, smatras li da je takav nevjernik?" Ahmed: "Da". Safija: "Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa cime ponovo postao musliman?" Ahmed: "Da kaze: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah." Safija: ”On i dalje govori te rijeci. Nije ih napustio i ostavio." Ahmed: "Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem." Safija: "Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoci da je postao musliman klanjanjem…" Na to je zasutio imam Ahmed… Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdizu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta. - Namaz je prvi propisani ibadet. - Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Dzibrila. - Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to?! Naime, neko moze biti siromasan, pa s nejga spada obaveza posta itd. Medjutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu. - Namaz je zadnji vasijet – oporuka Polsanika a.s. - Zadnje sto propada od vjere.

- Prvo za sta ce covjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz ce biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija): "Prvo za sta ce covjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit ce i ostala djela. A ako ne bude ispravan, nece biti ni ostala djela." U svjetlu svega prethodnoga, sta reci za covjeka koji posti a ne klanja? Hoce li njegov ramazanski ibadet biti primljen? Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje. Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i polsije ramazana.

STA POSLIJE RAMAZANA

Dunjaluk je prolazan. I mi smo svjedoci i ucesnici te prolaznosti. Na to podsjeca Kur’an: "Ti si mejjit, a i oni su, doista, mrtvi…" Svaka osoba je svjedok svoje prolaznosti. "Svaka osoba se smrt okusiti i time se nama vratiti." Kao i narod – ummeti: "Svaki ummet ima svoj edzel. I kada im dodje, ne mogu ga pozuriti a niti odgoditi!" Mnogi mozda nece sami da priznaju kako i sami potpadaju pod tu prolaznost i svakim trenutkom su blize smrti. Kur’an kaze: "Reci: Doista, smrt od koje bjezite, zadesit ce vas…" Ovoj opcoj prolaznosti ne izmice ni nama uvijek dragi gost, mjesec posta, mubarek ramazan. Njegov odlazak ispracamo jednim od dva velika i sl. praznika, Ramazanskim bajramom.

U tom veselju ne bi se trebalo zaboraviti ili samo sabrati ramazanske rezultate pa se onda ponovo vratiti dunjaluku. Ramazan bi trebali sest mjeseci ispracati, a pet ostalih provesti u pripremi za sljedeci dolazak…
Nazad